Dubine su košnice koje danas spadaju u red onih košnica koje su najbliže prirodnom nekad najsigurnijem staništu pčela. To su izdubljena debla trupaca drveća. Same su košnice poput pletara sa nepokretnim saćem. Nekad su ljudi da bi dobili med iz takvih košnica pčelinje zajednice morali prvo ugušiti dimom. Danas kad se o pčelama i pčelarstvu zna mnogo više to više nije potrebno. Postoje dubine sa pokretnim saćem ili se kombiniraju sa nekom od "modernijih" košnica kod kojih lako i jednostavno možemo mijenjati okvire.

Prema uzoru na dubine često nailazimo na košnice iz jednog ili više drvenih trupaca, večih ili manjih ali svakako pravih umjetničkih dijala najrazličitijih oblika, boja, veličina i upotrebljivosti. Dubine su kao košnice trajne i po ne ... Read more »

Pletara je jedna od starijih oblika košnica. To je košnica koja ima saće koje ne možemo mijenjati po želji. Vađenje meda iz takve košnice je teško i više se uglavnom ne prakticira. Danas se upotrebljava vše iz nostalgičnih razloga, zbog hvatanja ili proizvodnje rojeva i proizvodnju pčelinjeg voska. Odlike pletare su i da u njima za razliku od "modernijih" košnica koje su preuzele njezino mjesto mali broj pčela može vrlo uspješno preživjeti zimsko razdoblje.

Kako je pletara rađena od prirodnog materijala pčele se u njoj vrlo ugodno osjećaju i brzo napreduju. Pletara bi svakako trebala biti prisutna u svakom pčelinjaku ako ništa drugo toliko da je ne zaboravimo. Nažalost u današnje se "moderno vrijeme" premali broj ljudi bavi proiz ... Read more »

Dadan Blatova košnica  je sa jednim tijelom visine 31cm, koje služi kao plodište i 2 polunastavka, vanjske visine 15,50cm, za smještaj  medišta. Standardna DB košnica ima 12 okvira, ali je sve popularnija i košnica sa 10 okvira. Omogućava dosta prostora za razvoj legla, skladištenje peludi i meda. Medne kape mogu biti visine 10 pa i 15cm, što omogućava sigurno prezimljavanje, bez potrebe za dodatnom intervencijom pčelara. Jedan okvir sa obe strane napunjen medom teži 3 do 4kg. što ovisi o veličini okvira.

Plodište DB košnice može imati i do 3,6kg pčela što je važno za brži unos većih količina meda. Zajednice u DB košnici u početku same sezone brzo se razvijaju bez većih intervencija pčelara.

Radilica je ženka, ali njezini su jajnici zakržljali i nije sposobna za reprodukciju, tu zadaću u pčelinjoj zajednici obavlja matica. Razvoj matice i pčele je do trećeg dana života ličinke isti. Pčele ličinke do trećeg dana hrane matičnom mliječi (koju smatramo visokovrijednom hranom), a nakon toga odrede 10 - 20 najbolje razvijenih ličinki koje će postati matice. To je važna odluka jer o kvaliteti buduće matice ovisi razvoj i opstanak pčelinjeg društva. Njih nastavljaju hraniti matičnom mliječi, dok ostale ličinke nadalje hrane nektarom i peludom.

Nakon 10-tak dana zatvore poklopce saća sa leglom i nakon 21. dana od jajeta iz ćelije saća izlazi mlada pčela buduća radilica. Odmah po izlasku oko nje se okupljaju starije pčele i čiste ju i hrane. ... Read more »

Maticu zovemo kraljicom pčela, ali kao i svaka kraljica ona se najprije u zajednici u kojoj živi mora izboriti za taj položaj. Riječ "Matica" preuzeta je iz riječnika slavenskih naroda gdje je matica majka, što je i pčelinja matica u zajednici pčela. Zanimljivo je da kod pčela matica nastaje iz istog jajašca-zametka kao i radilica, s razlikom da buduću maticu pčele hraniteljice hrane drugačije od ostalih - matičnom mliječi.

Nakon 17-og dana od položenog jajeta mlada matica izlazi iz matičnjaka i njezin prvi zadatak je da pronađe ostale moguće matičnjake u košnici i ukloni buduće matice u njima prije nego što se izlegu. Ukoliko u tome ne uspije dolazi do borbe matica u košnici dok ne ostane samo jedna. No to nije kraj, još mora izletjeti iz košni ... Read more »

Prije stavljanja u prodaju med treba proći razne analize. Na eko pčelinjaku zabranjeno je davati lijekove u preventivne svrhe jer postoji velika mogućnost da će se u medu i vosku naći njihove rezidue. U svrhu liječenja preporučuje se upotreba organskih kiselina koje su i inače sastavni dio meda.

 

Košnica treba biti izrađena od prirodnih materijala i obojena eko bojom, a pčelinjak dovoljno udaljen od mogućeg onećišćenja nektara (tvornica, cesta, obradivih povrąina) kako bi pčele proizvele što kvalitetniji med. Pčelinje saće koje se upotrebljavaju u eko pčelarstvu također moraju upotrebljavati ekološ ... Read more »

Prednosti stacionarnog pčelarstva naspram selećeg su: manji troškovi u samoj proizvodnji, manja mogućnost pogibelji pčelinjih društava, manja mogućnost zaraze pčela koje dolaze u kontakt s drugim doseljenim pčelama na istu pašu, pčele se manje uznemiruju te se time brže razvijaju i jačaju svoja drušva.

U početku bavljenja pčelarstvom svakako treba odlučiti o mjestu budućeg pčelinjaka. Veličina i tip zemljišta ovisi o tome jesmo li se odlučili za seleće pčelarenje ili stacionarno. Pčelinjak bi, ovisno o broju košnica, trebao biti udaljen od naseljenih mjesta, autocesta, vinarija, šećerana i sl. (vidi pravilnik o držanju pčela). Slijedeće što svakako treba imati u vidu je pristup pčelinjaku i udaljenost samog pčelinjaka.

Listajući pčelarsku literaturu uvijek nailazimo na tekstove o selećem pčelarenju. Što je seleće pčelarenje, koje su mu prednosti? Ima li mana? Naravno kao i kod statičnog pčelarstva, a istina je uvijek negdje između. Naravno kada odlučimo košnice seliti iz paše na pašu, potrebno nam je vozilo ili prikolica na kojima će naše košnice sigurno prevaliti ponekad i nekoliko stotina kilometara. Nekad, danas rijetko gotovo nikad, košnice su se selile i željeznicom. Većina pčelara koji danas sele košnice, kupe kamion ili prikolicu i uz male preinake, takovo vozilo spremno je za prijevoz košnica do odabranog odred ... Read more »