Radilica je ženka, ali njezini su jajnici zakržljali i nije sposobna za reprodukciju, tu zadaću u pčelinjoj zajednici obavlja matica. Razvoj matice i pčele je do trećeg dana života ličinke isti. Pčele ličinke do trećeg dana hrane matičnom mliječi (koju smatramo visokovrijednom hranom), a nakon toga odrede 10 - 20 najbolje razvijenih ličinki koje će postati matice. To je važna odluka jer o kvaliteti buduće matice ovisi razvoj i opstanak pčelinjeg društva. Njih nastavljaju hraniti matičnom mliječi, dok ostale ličinke nadalje hrane nektarom i peludom.

Nakon 10-tak dana zatvore poklopce saća sa leglom i nakon 21. dana od jajeta iz ćelije saća izlazi mlada pčela buduća radilica. Odmah po izlasku oko nje se okupljaju starije pčele i čiste ju i hrane. ... Read more »

Maticu zovemo kraljicom pčela, ali kao i svaka kraljica ona se najprije u zajednici u kojoj živi mora izboriti za taj položaj. Riječ "Matica" preuzeta je iz riječnika slavenskih naroda gdje je matica majka, što je i pčelinja matica u zajednici pčela. Zanimljivo je da kod pčela matica nastaje iz istog jajašca-zametka kao i radilica, s razlikom da buduću maticu pčele hraniteljice hrane drugačije od ostalih - matičnom mliječi.

Nakon 17-og dana od položenog jajeta mlada matica izlazi iz matičnjaka i njezin prvi zadatak je da pronađe ostale moguće matičnjake u košnici i ukloni buduće matice u njima prije nego što se izlegu. Ukoliko u tome ne uspije dolazi do borbe matica u košnici dok ne ostane samo jedna. No to nije kraj, još mora izletjeti iz košni ... Read more »

Prije stavljanja u prodaju med treba proći razne analize. Na eko pčelinjaku zabranjeno je davati lijekove u preventivne svrhe jer postoji velika mogućnost da će se u medu i vosku naći njihove rezidue. U svrhu liječenja preporučuje se upotreba organskih kiselina koje su i inače sastavni dio meda.

 

Košnica treba biti izrađena od prirodnih materijala i obojena eko bojom, a pčelinjak dovoljno udaljen od mogućeg onećišćenja nektara (tvornica, cesta, obradivih povrąina) kako bi pčele proizvele što kvalitetniji med. Pčelinje saće koje se upotrebljavaju u eko pčelarstvu također moraju upotrebljavati ekološ ... Read more »

Prednosti stacionarnog pčelarstva naspram selećeg su: manji troškovi u samoj proizvodnji, manja mogućnost pogibelji pčelinjih društava, manja mogućnost zaraze pčela koje dolaze u kontakt s drugim doseljenim pčelama na istu pašu, pčele se manje uznemiruju te se time brže razvijaju i jačaju svoja drušva.

U početku bavljenja pčelarstvom svakako treba odlučiti o mjestu budućeg pčelinjaka. Veličina i tip zemljišta ovisi o tome jesmo li se odlučili za seleće pčelarenje ili stacionarno. Pčelinjak bi, ovisno o broju košnica, trebao biti udaljen od naseljenih mjesta, autocesta, vinarija, šećerana i sl. (vidi pravilnik o držanju pčela). Slijedeće što svakako treba imati u vidu je pristup pčelinjaku i udaljenost samog pčelinjaka.