Main » 2009 » February » 2 » POSTUPCI SA PČELINJIM DRUŠTVIMA U KOJIMA SE POJAVIO ROJEVI NAGON
POSTUPCI SA PČELINJIM DRUŠTVIMA U KOJIMA SE POJAVIO ROJEVI NAGON
14:12
Srećna je okolnost za opstanak pčelinje vrste,
što čovek u njihovom životu ne može ništa bitno da izmeni. Pokušaje
sitnih podvala i prinuda one brzo otkrivaju i nastavljaju da žive po
svojim pravilima. Pa i kada je u pitanju prirodno rojenje, dešava se
da, i pored preduzetih radnji za sprečavanje pojave rojevog nagona, kod
pojedinih društava primetimo rojeve matičnjake, što nam ukazuje da će
se to društvo uskoro rojiti. Pre nego što se upustimo u
prikazivanje postupaka sa pčelinjim društvima u kojima se pojavio
rojevi nagon, treba reći par reči o kvalitetu matica iz rojevog nagona.
Pčelarski naučnici, genetičari, ne preporučuju umnožavanje pčelinjih
društava maticama, odnosno matičnjacima iz rojevog nagona. I među
pojedinim pčelarima praktičarima postoji sumnja, dilema i nejasan stav
po ovom pitanju. Smatra se da će se pčelinja društva takvih matica,
zbog nasleđenih genetskih osobina, naredne godine obavezno rojiti, bez
obzira na preduzete mere za sprečavanje rojevog nagona. Međutim,
pčelarska praksa najčešće ne potvrđuje ovu pretpostavku. Treba
podsetiti i na više puta isticanu činjenicu, da je nagon za rojenjem
najprirodnija pojava u pčelinjem društvu i da su matice, odnosno
matičnjaci, tom prilikom nastali najprirodnijim načinom, zbog čega su
svakako i veoma kvalitetne. I još jedno podsećanje - rojeve matice su
održale pčelinju vrstu od postanka do danas. Ovo ne znači da treba da
se, pri uzgoju matica, baziramo na rojeve matičnjake, ali kada ih
otkrijemo u košnici, njih, odnosno matice iz njih izležene, možemo
koristiti.
Šta raditi sa društvom u kome se pojavio rojevi nagon?
Prvi način.
Grubu ali brzu vizuelnu kontrolu pojave nagona za rojenjem, na osnovu
započetih ili već izgrađenih rojevih matičnjaka, možemo izvršiti
delimičnim ili potpunim podizanjem prvog tela iznad plodišta, i uvidom
dali na donjoj ivici satova na tom telu ima matičnjaka, sl. 1. Kod
košnica nastavljača rojevi matičnjaci se često pojavljuju baš na tim
Sl. 1. Rojevi matičnjaci na donjim ivicama medišnih satova
mestima.
Na jednom ramu može da ima 15-20 matičnjaka a ukupno u košnici 40, pa i
više, različitih starosti, najčešće raspoređenih po obodu saća. Ako
primetimo i zatvorene matičnjake, onda možemo očekivati da se to
društvo uskoro roji. Ako je vreme pogodno, najduže za 2-3 dana prvi roj
će izaći. Ako ne želimo da u tom društvu nešto preduzimamo, već hoćemo
da dozvolimo da se ono prirodno razroji, onda treba da dežuramo i
čekamo da roj izađe, pa ako budemo imali sreće da to i primetimo i da
se on uhvati za granu nekog obližnjeg drveta, onda ćemo ga sa nje
skinuti i smestiti u košnicu.
Sl. 2. Prirodni roj
Drugi način.
Kada društvo dobije rojevi nagon, na leto njegove košnice možemo
postaviti kavez za sprečavanje odlaska roja, koji je izrađen od matične
rešetke, sl. 3. Korišćenjem ovog kaveza ne sprečavamo rojenje
zajednice, već sprečavamo odlazak roja od košnice. Matica, koja krene
sa rojem, ostaće zarobljena u kavezu, pa će se pčele izletelog roja,
kada osete da matica nije sa njima, vratiti i okačiti za poletaljku,
odnosno kavez u kome je matica. Te pčele smeštamo u praznu košnicu kao
prirodni roj, tako što kavez otvaramo kako bismo sa pčelama u
podmetnutu košnicu ubacili i maticu. Možemo i bez otvaranja kaveza,
prvo da smestimo pčele, a zatim da pažljivo otvorimo kavez, uhvatimo
maticu i dodamo je roju.
Sl. 3. Kavez za sprečavanje odlaska roja
Problem može da nastane zato što matica pred rojenje dobija manje
hrane, prestaje da polaže jaja i dosta „omrša“ pa po nekada postoji
mogućnost i da se provuče kroz rešetku kaveza i ode sa rojem. Slična
situacija je i sa nesparenim maticama, koje odlaze sa drugim i trećim
rojem.
Kada već govorimo o kavezu za sprečavanje odlaska roja od
košnice, treba reći da je on u neku ruku nehumana naprava, jer pčelama
onemogućava, kada već počnu, da potpuno odigraju najveličanstveniji čin
u svom životu - rojenje.
Treći način.
Kada primetimo zatvorene rojeve matičnjake a društvo se još nije
rojilo, možemo ga u tome preduhitriti i sami planski razrojiti kako nam
to odgovara. U toj košnici je dosta pčela i teže je pronaći
maticu. Ako je pronađemo treba je sa jednim ramom legla, na kome nema
matičnjaka i ramom hrane, sa pripadajućim pčelama, premestiti u praznu
košnicu, koju postavljamo na novo mesto. Između ta dva rama treba
staviti ram sa satnom osnovom. U tu košnicu zatim treba sa još jednog
rama stresti pčele i zatvoriti je. Zatim iz košnice koja je dobila
rojevi nagon oduzimamo još 2 rama sa leglom i jedan sa hranom, sve sa
pripadajućim pčelama, i stavljamo ih u sledeću praznu košnicu. Pri tome
vodimo računa da na jednom ramu ima bar jedan zatvoren matičnjak. I u
ovu košnicu treba dodatno stresti pčele sa još jednog rama.
Istu radnju ponavljamo još jednom formirajući na isti način i
treći nukleus, vodeći računa da i u staroj košnici ostane neki
matičnjak.
Ako nismo imali na raspolaganju 3 rama sa zatvorenim
matičnjacima, već ih je bilo, na primer, više komada samo na jednom
ramu, onda ćemo prvo naseliti košnice sa ramovima sa leglom, hranom i
pčelama, pa ćemo na kraju tapetarskim skalpelom iseći po jedan
matičnjak i dodati ih formiranim nukleusima, između ramova, sl. 4.
Matičnjake isecamo nešto šire nego što su oni sami, vodeći računa da ih
pri isecanju i dodavanju ne deformišemo, odnosno ne povredimo.
Novoformiranim društvima ih dodajemo postavljajući ih ispod satonoša,
blago ih stiskajući satovima, vodeći računa da sam matičnjak postavimo
u prirodni, vertikalni položaj, pri čemu saće ne sme da ga dodiruje.
Sl. 4. Presađivanje rojevih matičnjaka
Ram iz koga smo isecali matičnjake, na kome treba da ima bar još
jedan zatvoren matičnjak, ostavljamo u košnici na starom mestu.
Ako u početku ovog posla, zbog brojnosti pčela nismo uspeli da
pronađemo maticu u košnici, podelićemo je na već opisani način na 4
dela, pri čemu u svakom od njih treba da ima poklopljen matičnjak. Tamo
gde se bude zatekla, matica će uništiti matičnjak i nastaviti da i
dalje obavlja svoju funkciju.
Kada u formiranim nukleusima mlade matice pronesu, treba dodati
po jedan ram sa satnom osnovom, po potrebi prihranjivati i nastaviti sa
razvojem isto kao i kada su rojevi u pitanju. Ta društva će se do
jeseni razviti u srednje jake zajednice, sposobne za uspešno
prezimljavanje.
Četvrti način.
Ako je rojidbeni nagon u poodmakloj fazi, tako da su matičnjaci već
formirani, a ne želimo da to društvo razrojavamo, već hoćemo da ga
sačuvamo u punoj formi i koristimo i dalje za medober, onda to možemo
postići metodom odvajanja legla od matice. Na primeru DB košnice
postupak je sledeći. U prazno plodište treba staviti 11 ramova sa
satnim osnovama. Dvanaesto, prazno mesto se formira u sredini plodišta.
Ovako pripremljeno plodište stavljamo na podnjaču društva koje ima
rojevi nagon, pošto smo njegovo plodište uklonili i stavili pored
prethodnog mesta. U plodištu uklonjenog društva pronalazimo ram sa
maticom i sa pripadajućim pčelama ga stavljamo u sredinu plodišta sa
osnovama, kao dvanaesti ram. Na to plodište odmah stavljamo uokvirenu
matičnu rešetku sa letom iznad nje. Preko rešetke stavljamo
polunastavak sa pčelama i medom, koga u to vreme ima. Na ovaj
polunastavak stavljamo staro plodište sa svojih 11 ramova sa leglom i
medom, sl. 5. Prethodno sve pčele sa ovih ramova stresemo na čaršaf
postavljen ispred košnice, pri čemu uništimo i sve rojeve matičnjake na
ovim satovima. Umesto dvanaestog rama, koji smo prethodno uzeli iz ovog
plodišta, stavljamo ram sa satnom osnovom. Gornje leto, koje postoji na
matičnoj rešetki, biće zatvoreno narednih 15 dana.
Sl. 5. Sprečavanje rojenja odvajanjem legla od matice
Pčele, koje smo stresli ispred košnice, ulaze na donje leto gde u
novom plodištu nalaze maticu sa jednim ramom legla i pčelama. Ostalo su
ramovi sa satnim osnovama. Stvorena je situacija kao da je prirodni roj
sa matiom strešen u košnicu sa satnim osnovama i jednim ramom legla.
Deo pčela prolazi kroz matičnu rešetku u polunastavak sa medom a odatle
idu gore u staro plodište i pokrivaju ramove sa leglom. Po potrebi
dodavaćemo nova medišna tela.Pošto se u starom plodištu izvede sve
leglo, njega i ramove, bez pčela, uklanjamo. Na ovaj način društvo je
se praktično izrojilo ali su sve pčele opet u okviru iste zajednice,
sl. 5.
Peti način.
Sprečavanje rojenja društva koje je već dobilo rojevi nagon možemo
postići ako ga postavimo na mesto neke slabije pčelinje zajednice a nju
na njegovo mesto. Sve izletnice iz društva sa rojevim nagonom će ući u
slabiju zajednicu i pojačati je a društvo koje je dobilo rojevi nagon
će znatno oslabiti, zbog čega će se u njemu rojevi nagon ugasiti.
Šesti način.
Neki pčelari praktikuju uništavanje matičnjaka u društvu sa rojevim
nagonom. To je mukotrpan a nepouzdan postupak sprečavanja rojenja.
Pažnji pčelara obično promakne neki matičnjak, što je dovoljno da se
društvo roji, a i ako uništimo sve započete matičnjake, ne mora da
znači da smo ugasili i rojevi nagon. Ponovo treba istaći da su
matičnjaci posledica a ne uzrok rojevog nagona, pa ako odgovarajući
uslovi za pojavu rojevog nagona i dalje postoje pojaviće se novi
matičnjaci.