Dubine su košnice koje danas spadaju u red onih
košnica koje su najbliže prirodnom nekad najsigurnijem staništu pčela.
To su izdubljena debla trupaca drveća. Same su košnice poput pletara sa
nepokretnim saćem. Nekad su ljudi da bi dobili med iz takvih košnica
pčelinje zajednice morali prvo ugušiti dimom. Danas kad se o pčelama i
pčelarstvu zna mnogo više to više nije potrebno. Postoje dubine sa
pokretnim saćem ili se kombiniraju sa nekom od "modernijih" košnica kod
kojih lako i jednostavno možemo mijenjati okvire.
Prema
uzoru na dubine često nailazimo na košnice iz jednog ili više drvenih
trupaca, večih ili manjih ali svakako pravih umjetničkih dijala
najrazličitijih oblika, boja, veličina i upotrebljivosti. Dubine su kao
košnice trajne i po nekoliko generacija uz minimalno održavanje. Rojevi
iz dubina pčelarima svakako donose brojna i kvalitetna pčelinja društva
pa ih ako ništa drugo iz nostalgičnih razloga ne treba zaboraviti.Svaki
pčelar bez poteškoća može u svom pčelinjaku imati barem pokaznu dubinu
koja kupcima pčelinjih proizvoda sigurno predstavlja pravu atrakciju i
vrača ih na trenutak nekoliko stoljeća unazad kada je dubina bila ne
samo prirodno stanište već i najčešča i jedina nastamba pčela medarica.