Main » 2009»February»2 » PRIRODNO ROJENJE - UZROCI I SUZBIJANJE POJAVE
PRIRODNO ROJENJE - UZROCI I SUZBIJANJE POJAVE
14:09
Ako hoćemo da, u najkraćem, iskažemo suštinu
života pčelinjeg društva, onda se može reći da se on svodi na ubrzani
prolećni razvoj, čiji cilj je maksimalno jačanje zajednice, kako bi ona
što bolje iskoristila izdašne rane medonosno-polenonosne biljke, radi
gomilanja velikih rezervi hrane. Time se stvaraju i uslovi za rojenje,
već u početku aktivne sezone, čime je novom društvu obezbeđeno dovoljno
vremena za izgradnju staništa, dalji razvoj i obezbeđenje dovoljne
rezerve hrane za nastupajući bespašno-zimski period. Drugim
rečima, suština života pčelinje zajednice, kao i svih drugih živih
stvorenja, svodi se na stalnu borbu za opstanak, što podrazumeva i
težnju za razmnožavanjem. Prema tome, pojava nagona za rojenje jedna je
od prirodnih osobina pčela, zahvaljujući kojoj su se kao vrsta održale.
Međutim, savremeno pčelarenje i prirodno rojenje nikako ne idu
zajedno. Možda je i najveće umeće, kada je u pitanju praktično
pčelarenje, kako raznim postupcima uticati na formiranje jakih
pčelinjih zajednica, već za rane izdašne paše, i u takvoj formi ih
održavati sve vreme aktivne sezone. Pri tome treba eliminisati
mogućnost pojave rojevog nagona, sa ciljem da se u društvima neprekidno
održava dobro radno raspoloženje, kako bi ona sakupila maksimalne
količine viškova meda „namenjenog“ pčelaru za uloženi trud.
Uzroci pojave nagona za rojenje
Za postizanje pomenutog cilja, veoma je važno da pčelari što
bolje upoznaju uzroke pojave nagona za rojenje, kako bi mogli uspešno
da sprečavaju da do njega dođe. Pravilo, da svakoj pojavi prethodi
uzrok, svakako važi i za pojavu nagona za rojenje kod pčela.
Jedan od osnovnih uzroka pojave nagona za rojenje je stvaranje
velike nesrazmere između broja mladih pčela i broja ćelija sa mladim
larvama koje one treba da hrane. Do ovoga dolazi zbog bujanja snage
društva u vreme razvoja, jer se mnogo više pčela izvodi nego što
prirodno uginjava. U to vreme cvetaju i medonosne biljke izdašne
nektarom i polenom pa kod pčela preovladava instikt za gomilanjem
velikih količina hrane na račun razvoja legla. Zbog toga dolazi do
blokade raspoloživog prostora u košnici unetim nektarom i polenom. U
ćelije iz kojih se izvodi leglo, pčele pre „ugrabe“ da smeste uneti
nektar ili polen nego što matica stigne da ih ponovo zaleže, sl. 1. Na
taj način naglo se smanjuju novozaležene površine, pa dolazi do
Sl. 1. Rojevi matičnjaci na plodišnom ramu blokiranom unetim nektarom
situacije
da na jednu larvicu dolaze 2-6 pa i više mladih pčela, koje treba da ih
hrane, umesto ranijeg stanja, kada je na jednu larvicu dolazila po
jedna pčela, pa čak i manje. Ovim je stvorena situacija da u celom
pčelinjem gnezdu praktično nema slobodnih ćelija. Sve je puno ili
zauzeto medom, nektarom, polenom, zrelim leglom i starijim larvama.
Najmanje ima ćelija sa jajima i mladim larvicama. Kada popune
raspoloživi prostor hranom, oslabiće znatno radna aktivnost i pčela
izletnica, jer sada ni za njih nema posla, pošto nemaju slobodnih
ćelija za smeštaj novog nektara i polena. Pčele sada, ne samo da sve
nemaju posla oko negovanja legla, gradnje saća, unosa i prerade hrane,
već, pošto njihov broj i dalje raste, teško mogu i fizički da se smeste
unutar košnice, pa počinju da se grupišu izvan, formirajući veliku
„bradu“, sl. 2. Na ovo će dodatno uticati i prekomerna izloženost
košnica suncu uz nedovoljnu mogućnost ventilacije.
Sl. 2. Nedovoljan prostor i loša ventilacija košnice, doprinose pojavi rojevog nagona
Prenatrpanost pčela u košnici otežava normalno kretanje matice i
pčela, koje sa njom dolaze u kontakt, pa je time otežano prenošenje i
razmena matičnog feromona (supstance) između jedinki unutar društva,
što ima za direktnu posledicu pojavu prirodnog nagona za izgradnju
matičnjaka, jer se pčele, u neku ruku, osećaju obezmatičene, Ako je u
društvu stara matica, sl. 3, koja prirodno manjim intezitetom luči
matičnu supstancu, do pojave matičnjaka će još brže doći. Ako, pri
svemu ovome, matica ima genetski izražen nagon za rojenjem, koji ona
prenosi na svoje potomstvo,onda se ceo problem još više komplikuje.
Sl. 3. Sjajna površina tela i iskrzana krila mogu biti znaci starosti matice
Pojava dužeg kišnog perioda u vreme maksimalno razvijenih
društava, onemogućava izletnicama napuštanje košnice i normalan rad,
zbog čega im se život produžava, pa se pčelinja zajednica dodatno
uvećava, stvarajući još veću teskobu.
Može se konstatovati da se nagon za rojenje ne izražava samo u
zaleganju i negovanju matičnjaka. Pre bi se moglo reći da su matičnjaci
posledica, a ne uzrok nagona za rojenje.
Pri već stvorenom nagonu, u pčelinjoj zajednici se postepeno
obrazuje roj, novo društvo, koje će se, kada za to dođe trenutak,
izdvojiti, odnosno odeliti od zajednice i sa starom maticom izletete iz
dotadašnje košnice. Novo društvo se obrazuje od pčela radilica svih
uzrasta, prvenstveno onih koje nisu mogle biti zaposlene u zajednici.
Radilice novog društva miruju, dobro se hrane i pripremaju rezervu
energije za početak rada u novom staništu.
Mere protiv pojave nagona za rojenjem
Pošto proučimo osnovne uzroke za pojavu rojevog nagona, treba da
se trudimo da se u pčelinjim društvima ne stvore uslovi za njegovu
pojavu.
Osnovno je da vodimo računa o blagovremenom proširivanju prostora
u košnici, dodavanjem novih tela sa saćem, kako bi pčele i na vrhuncu
svog razvoja, i pri maksimalnim unosima nektara i polena, imale
dovoljno prostora za svoj smeštaj i odlaganje unete hrane, kao i za
dalji razvoj legla. Još pre dostizanja vrhunca razvoja, košnicu treba
proširiti, kako bi brojne pčele fizički mogle da se smeste unutra.
Da bismo sprečili blokadu plodišnog prostora unetim polenom i
nektarom, kada naslutimo ovu opasnost, iz plodišta ćemo izvaditi 2 rama
sa medom (po jedan krajnji), i umesto njih dodati 2 rama sa satnim
osnovama, koje stavljamo, po jedan levo i desno, kao predposlednji.
Time ćemo i mlade pčele zaposliti i na izgradnji saća, koje će
izletnice puniti medom, odnosno polenom, a centralni deo plodišta će
biti rasterećen i matici omogućeno polaganje jaja. Ovom prilikom ne
treba ramove sa satnim osnovama stavljati u centar legla, jer bi ih
pčele, zbog izobilja nektara i polena u prirodi, instiktivno napunile
hranom, pre nego što bi matica uspela da ih zaleže. Time bi, i onako
skučeni prostor legla, bio pregrađen, i matica bi se orijentisala samo
na jednu stranu, pa bismo, već složenu situaciju, dodatno
iskomplikovali.
Prethodno opisanu operaciju možemo, po potrebi, ponoviti posle
nekoliko dana. Izvađene krajnje ramove sa medom čuvaćemo u magacinu.
Oni će nam dobro doći kasnije, pri planskom formiranju rojeva.
Sl. 4. Blagovremeno proširivanje prostora u košnicama u mnogome ublažava mogućnost pojave rojevog nagona
Za potrebe smeštanja viška meda blagovremeno ćemo dodavati
medišna tela, sl. 4. Kada počne intenzivniji unos nektara ne smemo
čekati da sav raspoloživi prostor medišta bude napunjen, već kada je
2/3 prvog medišnog tela puno, treba ispod njega (iznad plodišta) dodati
novo medišno telo sa praznim saćem. Ako dobra paša i dalje traje, pčele
će brzo da dopunjavaju gornje medište i istovremeno da odlažu nektar u
donje, novododato. Po potrebi, ne čekajući da donje medišno telo bude
potpuno napunjeno, dodaćemo ispod njega novo. Moramo se truditi da uvek
bude 1/3 praznog prostora u medišnom telu neposredno iznad plodišta.
Da bi se sprečilo pregrevanje unutrašnjosti košnice, zbog
prekomernog izlaganja suncu, treba da se trudimo da ih uvek, kada je to
moguće, postavljamo tako da se u najtoplijem delu dana nalaze u
hladovini. Pri tome treba maksimalno proširiti leta, uklanjanjem
regulatora, a ako je podnjača mrežasta izvući fioku. Ako koristimo
krov-zbeg možemo ukloniti poklopne daske i omogućiti dodatnu
ventilaciju kroz škrge krova. Kod košnica koje imaju Milerove ili
slične hranilice, odnosno mogućnost ventilacije preko poklopnih dasaka,
treba na odgovarajući način aktivirati ventilaciju.
Pčelari su najnemoćniji u sprečavanju pojave rojevog nagona kada
je u pitanju duži kišni period. Međutim, ako su blagovremeno
preduzimane prethodno opisane radnje, problem će biti znatno ublažen. U
svakom slučaju treba, odmah po ukazivanju povoljne prilike, društva
pregledati i, ako nije već kasno, preduzeti odgovarajuće mere.
Ono što pčelar sigurno može da učini, to je da redovnom zamenom
matica predupredi pojavu rojevog nagona zbog prisustva stare matice.
Uobičajeno je menjanje matica posle dve godine starosti. Međutim, zbog
ovog razloga, najbolje je matice menjati svake godine. Time ćemo, uz
ostale navedene radnje, znatno ublažiti mogućnost pojave rojevog
nagona. Pri ovome, treba da koristimo matice koje nemaju genetski
izražen nagon za rojenjem.
Pčelinja društva se retko roje kada je u njima prisutna matica
koja ima manje od godinu dana starosti. Ako matice u zajednicama
menjamo u avgustu, one će naredne godine, u sezoni rojenja, biti mlađe
od godinu dana.
U nekim državama, sa toplom klimom, gde aktivna pčelarska sezona
nikada ne prestaje, i gde se veoma intenzivno pčelari, sa velikim
brojem seoba, pojedini pčelari menjaju matice u društvima dva puta
godišnje u želji da onemoguće rojenje.
Dosta pouzdan metod eliminisanja mogućnosti pojave rojevog nagona
predstavlja zamena starih matica zrelim matičnjacima. Pčelari ne mogu
pod stalnom pažnjom držati proizvodna društva koja su odseljena na
udaljenu pašu. Da bismo skoro sigurno isključili mogućnost pojave
nagona za rojenjem kod tih društava, treba sinhronizovati poslove oko
njihove seobe i dobijanja visokokvalitetnih matičnjaka. Početak uzgoja
matičnjaka treba podesiti tako da oni budu zreli za dodavanje, nekoliko
dana pošto društva odselimo na pašu.
Izjutra, trinaestog dana starosti matičnjaka, odlazimo kod
odseljenih društava. Matičnjake odnosimo na ramu, na kome su i
uzgajani, u nukleusu sa 2 rama punih pčela, naravno bez matice. Ram sa
matičnjacima smeštamo između ramova sa pčelama u nukleusu, koji u ovom
slučaju ima ulogu inkubatora, odnosno da održava odgovarajuću
temperaturu matičnjacima.
Po dolasku na teren, u odseljenim društvima pronalazimo matice i
uklanjamo ih. To je mukotrpan posao, ali se isplati. Po našem
nahođenju, matice ćemo ili likvidirati ili one najkvalitetnije
stavljati u kaveze sa hranom i pčelama pratiljama, pa ih čuvati u malim
društvima kao rezervne. Na terenu moramo prenoćiti pa sutradan po podne
obezmatičenim društvima dodati zrele matičnjake, koje smo poneli, sl. 5.
Sl. 5. Zamenom starih matica zrelim matičnjacima, dosta pouzdano eliminišemo mogućnost pojave rojevog nagona
Ovom operacijom postižemo više efekata. Ako smo sve uradili kako
treba, mogućnost pojave rojevog nagona je isključena, a ujedno smo
izvršili i zamenu starih matica. Proteći će nekoliko dana bez polaganja
novih jaja, dok se mlade matice ne oplode i pronesu. Kraći period u
košnicama neće biti mladog legla koje pčele treba da hrane, a radni
elan u prisustvu mlade kvalitetne matice je na vrhuncu, pa pošto nema
ishrane legla, u tom periodu će znatno veći prinos meda da bude. Kratak
period bez polaganja jaja neće se primetno odraziti na formu društava
jer će mlade visokokvalitetne matice to nadoknaditi.
Primenom i ove metode ne možemo biti potpuno sigurni da se neko
društvo neće rojiti. Jer, ako je u nekoj košnici započeo proces rojevog
nagona, a mi to ne primetimo pri oduzimanju starih matica, on će se i
nastaviti i roj izleteti sa prvoizvedenom maticom.
Pa i kada se desi da, pored svih preduzetih radnji i mera
predostrožnosti, neko pčelinje društvo dobije nagon za rojenje i
razroji se, pčelar ne treba da očajava već da se divi i uživa u
veličanstvenom prirodnom događaju, čija su osnovna načela iznad
ljudskog morala i koja u mnogome mogu da budu pouka ljudskom rodu.
Excelente c1ngela, ased es el paeds en el que vivimos! el mundo al reve9s! Pero sicamrneente, creo que si va a pasar algo. Vemos totalmente normal entrar en Libia o condenar a Siria porque ataque al pueblo con sus fuerzas de seguridad, pero en cambio lo de Espaf1a y sobre todo Grecia, los ve1ndalos son los estudiantes, vamos hombre.Por descontado cada vez somos me1s pacedficos, y si no lo somos te reciben como estamos viendo, en Valencia o Grecia, porque al final no hay tanta diferencia. Pero si creo que va a pasar algo, esta situacif3n esta empezando a ser insostenible, intolerable e irrespirable! ya nadie se cree esto. El profesor, el jubilado, el me9dico, el farmacefatico, el estudiante no tienen la culpa pero la pagan como ninguno.Ahora tabie9n te digo, en Espaf1a hemos tenido unas elecciones hace muy poco y hemos votado, tambie9n hay que saber, votes a quien votes aceptar los resultados, y no sf3lo estos sino sus consecuencias. No nos llevemos las manos a la cabeza si ahora quitan la pedldora del deda despue9s o el dinero en I+D+i mientras el de la Iglesia Catf3lica, las Olimpiadas o la Ff3rmula 1 quedan intactos.