|
Autohtona pčela medarica koja prirodno
obitava na našem području jest vrsta KRANJSKA PČELA (Apis
mellifera carnica) ili "sifka" kako je od milja zove narod u
Sloveniji i Hrvatskoj.
|
|
|
Od mnogo vrsta unutar roda Apis, najpoznatije su :
|
|
- Apis dorsata, orijaška pčela koja je i
najveća (Tajland)
|
|
- Apis florea, najmanja predstavnica (Tajland)
|
|
- Apis indica (= A. cerana), Indijska pčela
|
|
- Apis mellifera, pčela medarica (Afrika,
veći dio Europe i dio zapadnog dijela Azije)
|
|
.
|
Poznato je 25 podvrsta pčele medarice (Apis
mellifera) od kojih 5 podvrsta iz Europe :
|
|
- A. mellifera ligustica, Talijanska pčela (Apeninski
poluotok)
|
|
- A. mellifera caucasica, Kavkaska pčela (Kavkaz)
|
|
- A. mellifera mellifera, Crna ili tamna pčela
(srednji i sjeverni dio Europe)
|
|
- A. mellifera macedonica, makedonska pčela (područje
Makedonije)
|
|
- A. mellifera carnica, Kranjska pčela
ili Kranjska sifka (od Koruške i Slovenije do Rumunjske i Bugarske)
|
|
.
|
Podvrsta kranjska pčela podijeljena je na tri
ekotipa :
|
|
- Alpski
|
|
- Panonski
|
|
- Mediteranski
|
|
.
|
Od svih vrsta i podvrsta u svjetskim gospodarskim
mjerilima, najvažnije su kranjska i talijanska pčela.
|
Kranjska pčela ima dugo rilce koje joj omogućuje
sakupljanje nektara i od dubokih cvjetića (djeteline npr.).
Kranjske pčele prezimljuju u manjim društvima i matice većinom
ne zalijegaju od listopada do veljače ili ožujka. No tada započinje
brz razvoj društva i brza priprema za prvu veću pašu u godini
koja može biti pri kraju travnja ili početkom svibnja. U
kasnijem razdoblju za vrijeme vrućina i kada paše nisu tako izdašne,
matica smanji zalijeganje. Kranjska pčela izuzetno je
prilagodljiva prema uvjetima paše zbog brze promjene količine
zalijeganja ili potpunog prestanka.
Kranjska pčela posebno je mirna, mirno "sjedi" na saču
i ne napada pčelara. Znatno manje skuplja propolis od kavkaske
ili crne pčele tako da je rada sa okvirima u košnici lakši.
|
|
|
Kranjska pčela ima dugo rilce koje joj omogućuje
sakupljanje nektara i od dubokih cvjetića (djeteline npr.).
Kranjske pčele prezimljuju u manjim društvima i matice većinom
ne zalijegaju od listopada do veljače ili ožujka. No tada započinje
brz razvoj društva i brza priprema za prvu veću pašu u godini
koja može biti pri kraju travnja ili početkom svibnja. U
kasnijem razdoblju za vrijeme vrućina i kada paše nisu tako izdašne,
matica smanji zalijeganje. Kranjska pčela izuzetno je
prilagodljiva prema uvjetima paše zbog brze promjene količine
zalijeganja ili potpunog prestanka.
Kranjska pčela posebno je mirna, mirno "sjedi" na saču
i ne napada pčelara. Znatno manje skuplja propolis od kavkaske
ili crne pčele tako da je rada sa okvirima u košnici lakši.
|
|
|
Kranjska pčela ima posebno razvijen osjećaj
za orijentaciju što je velika prednost pri tzv. paviljonskom pčelarenju
kada su košnice smještene jedna uz drugu. Od ostalih podvrsta lakše
otkriva šumsku pašu posebno meduna na jeli i smreci. Ona u košnici
puno preciznije svojim poznatim pčelinjim plesom opisuje smjer i
udaljenost paše.
Jedna od velikih prednosti kranjske pčele u odnosu na ostale je i
ta da je otpornija na bolesti.
|
|
|
Naš poznati pčelar pokojni Josip Belčić
na početku opisa pčele medarice piše : "Pčelu
medaricu poznaje svaki čovjek po njenom dobrom medu i po kojem žarkom
ubodu."
|
|
|
Oklop tijela pčele sastoji se od kožnato-rožne
tvari koja se naziva hitin. Tijelo pčele podijeljeno je na tri
glavna dijela : glavu, prsište i zadak. Na glavi ima pet očiju,
tri mala oka poredana u obliku trokuta (za gledanje iz blizine) i dva
velika oka sa strane (za gledanje u daljinu). Dva velika oka u stvari
su tzv. složene oči jer se sastoje od puno sitnih očiju. Na
glavi se nalazi rilce i jezik pomoću kojih pčela siše
slatke tvari. Na glavi su smještena i dva ticala koja služe za međusobno
sporazumijevanje i primanje više informacija okoline.
Prsa pčele sastavljena su od tri kolutića na kojemu su s
donje strane smještena tri para nogu, Stražnje noge kod pčela
radilica imaju "košarice" u kojima donose pelud. Sa gornje
strane prsišta nalaze se dva para krila. Spuštena krila i položena
uz tijelo najduža su kod truta, nešto kraća kod radilica a u
odnosu na tijelo najkraća kod matice.
Zadak pčele sastoji se od devet kolutića od kojih je
vidljivo šest. Na kraju zatka nalazi se žalac koji je povezan sa
otrovnom žlijezdom.
|
|
|
Pčela ima više žlijezda od kojih su najznačajnije
one za izlučivanje mliječi i žlijezde slinovnice za izlučivanje
fermenata koji su potrebni za proces pretvorbe nektara u med. Na
srednjim kolutićima zadka s donje strane nalaze se četiri
para žlijezda za izlučivanje voska, dok se na kraju zatka između
predzadnjeg i zadnjeg kolutića zadka nalazi mirisna ili
Nasanovljeva žlijezda ćiji miris okuplja pčele prilikom
rojenja, pročisnog leta ...
|
|
|
Pčela medarica živi u brojnoj zajednici
čiji se broj neprestano mijenja ovisno o intenzitetu zalijeganja
matice. Ljeti, pčelinje društvo sa dobrom maticom može imati i
preko 80000 radilica, nekoliko tisuća trutova i samo jednu maticu
(zimi oko 30000 radilica, bez trutova i jedna matica).
Pčelinju zajednicu kada je ugledamo izvan košnice u obliku
grozda na drvu, nazivamo roj, dok onu u košnici nazivamo pčelinja
zajednica, pčelinje društvo ili pčelac.
|
|
|
Normalno pčelinje društvo kada nije u fazi
zimovanja, sastoji se od samo jedne matice, nekoliko tisuća
trutova (pripadnici muškog spola) i znatnog broja pčela radilica
(i do preko 80000 jedinki).
|