Dubine su košnice koje danas spadaju u red onih košnica koje su najbliže prirodnom nekad najsigurnijem staništu pčela. To su izdubljena debla trupaca drveća. Same su košnice poput pletara sa nepokretnim saćem. Nekad su ljudi da bi dobili med iz takvih košnica pčelinje zajednice morali prvo ugušiti dimom. Danas kad se o pčelama i pčelarstvu zna mnogo više to više nije potrebno. Postoje dubine sa pokretnim saćem ili se kombiniraju sa nekom od "modernijih" košnica kod kojih lako i jednostavno možemo mijenjati okvire.

Prema uzoru na dubine često nailazimo na košnice iz jednog ili više drvenih trupaca, večih ili manjih ali svakako pravih umjetničkih dijala najrazličitijih oblika, boja, veličina i upotrebljivosti. Dubine su kao košnice trajne i po nekoliko generacija uz minimalno održavanje. Rojevi iz dubina pčelarima svakako donose brojna i kvalitetna pčelinja društva pa ih ako ništa drugo iz nostalgičnih razloga ne treba zaboraviti.Svaki pčelar bez poteškoća može u svom pčelinjaku imati barem pokaznu dubinu koja kupcima pčelinjih proizvoda sigurno predstavlja pravu atrakciju i vrača ih na trenutak nekoliko stoljeća unazad kada je dubina bila ne samo prirodno stanište već i najčešča i jedina nastamba pčela medarica.