Mnogi
pčelari su se u svojoj karijeri susreli sa problemom grabeži na
pčelinjaku. To je zaista ozbiljan problem koji je obrađen u mnogim
knjigama i člancima. Ipak, opasnost je uvek prisutna, a gazda nije uvek
tu da blagovremenu spreči štetu koja može nastati od te nepoželjne
pojave.
Šteta može biti neprimetna, kada se odvija TIHA GRABEŽ.
Ona se često ne zapazi jer traje dugo i neprimetno. Može se zapaziti da
rezult pčelarenja nije onakav kakav je očekivan. Sa druge strane javlja
se i ona druga AKUTNA grabež koja se odvija intenzivno i burno. Traje
kratko, nekoliko sati, sa jedne košnice širi se na ostale košnice, može
zahvatiti ceo pčelinjak i ako se ne spreči odmah može izazvati havariju
pčelinjaka. Šteta može biti ogromna i nenadoknadiva.
Opisane su
mnoge metode zaštite košnica od grabeži. Najznačajnija metoda je
PREVENTIVA. Za sprovođenje mera zaštite znanje i iskustvo pčelara su od
najvećeg značaja. Potrebno je znati šta izaziva grabež, kada se ona
javlja, kako nastaje, kako se prepoznaje, kako se utvrđuje koja košnica
napada i na kraju kako se sprečava grabež i pčelinjak vraća u normalno
radno stanje.
Da se
podsetimo ukratko, uzrok je u krajnjoj liniji nagon pčela da prikupljaju
hranu i osiguraju opstanak. Kada nema dovoljno hrane pčele gonjene
nagonom samoodržanja napadaju druge košnice, narušavajući svoj ugled
bića sa najvišim moralnim i radnim vrednostima, i odnose tuđu muku. U
toj borbi mnoge pčele, a nekada i sve pčele obično slabijeg napadnutog
društva stradaju.
Preventivne mere koje se preduzimaju su brojne:
-
suzavanje leta u toku bespašnog perioda;
-
sužavanje leta na košnicama slabijih društava;
-
sprečavanje rasipanja meda i sirupa na pčelinjaku;
-
zatvaranje nepotrebnih otvora na košnici;
-
držanje samo jakih društava;
-
kratki pregledi košnica;
-
korišćenje prekrivke kada se radi na otvorenoj košnici;;;
-
formiranje manjih pčelinjaka kako ne bi došlo do
preopterećenosti teritorije i manjka hrane;
-
što manje uznemiravanje pčela;
-
praćenje stanja na pčelinjaku kako bi se utvrdilo da li
postoje rizični faktori;
-
držanje rastojanja od susednih pčelinjaka...
Grabež se
detektuje na osnovu aktivnosti pčela i stanja na poletaljki. Ako postoji
borba pčela na poletaljki a ispred leta su razbacane mrvice voska i
mrtve pčele, ako su pčele aktivne u vazduhu a ne donose hranu (što se
vidi po načinu sletanja na poletaljku) to je signal da se najenergičnije
preduzmu mere sprečavanja grabeži. Naravno, ne treba sa ovim mešati ples
mladih pčela ili burnu aktivnost medobranja. Ovakav metež može biti
prisutan na ponekoj košnici, što se lako uočava ili, ne daj Bože na
celom pčelinjaku. Najveći problem je odsustvo vlasnika koji nije u
situaciji da neprekidno nadzire svoje pčele, ili čak pčele sa susednog
bližeg pčelinaka, i tu otpada svaka akcija.
Neke od
najčešćih metoda odbrane su sledeće:
-
Suziti leta na najmanju širinu. Mana je što se tako ometa
rad pčela i guše se u toku vrelih letnjih dana.
-
Nabacati travu, granje, seno ili slamu preko leta. Isti
problem je kao i prethodno. U slučaju nekog požara sami doprinosimo još
većoj šteti.
-
Raseljavanje košnice, ili više njih. A ko to voli da radi
bez potrebe, uz napor, troškove i možda manji prinos.
-
Otkrivanje košnice koja je započela grabež, na primer
pomoću praha ili brašna na poletanjci i njeno udaljavanje sa pčelinjaka.
Treba mnogo vremena za posmatranje i pogodna je za manju grabež. Možda
tog momenta nemamo pri ruci nikakav prah. Pored svega, ove godine je
pšenica loše rodila, zato treba čuvati brašno.
Sve ove
metode ne garantuju da se nevolja neće opet pojaviti.
Da bi
razrešio sve ove probleme čika Boža Petrović je konstruisao uređaj za
sprečavanje grabeži na pčelinjaku. Uređaj je jednostavan, jeftin, lako
se koristi, ne ometa pčele, ne zahteva nadzor kada se jednom postavi i
iznad svega pouzdan je. To je
TUNEL ZA SPREČAVANJE
GRABEŽI. |