Za praktično pčelarstvo od posebnog je značaja da se poznaje pčelinja paša u promjeru od 3 km u svim pravcima od pčelinjaka. Na tom prostoru, prethodno se odrede vrste medonosnog bilja te koju pašu ono daje pčelama (nektar ili cvjetni prah), a zatim i rokovi (kalendar) početak cvjetanja, te količina meda po 1ha za svaku vrstu. Zavisno od veličine površine i sastava vrsta medonosnog bilja, te rokova cvjetanja za pojedine vrste, određuje se i broj pčelinjih društava na jednom pčelinjaku kao i međusobni raspored pčelinjaka na nekoj teritoriji.

Pri uzgoju pčela na stalnom mjestu (stacionirano pčelarenje), potrebno je u promjeru od 3km što više medonosnih biljnih vrsta na značajnim površinama koje u cvjetanju smjenjuju jedna drugu, tj. da postoji sukcesivna pčelinja paša. Neophodno je da postoji medonosno bilje koje cvijeta u rano proljeće i daje pčelinjim društvima cvjetni prah, a zatim da postoji i bilje koje pčelama daje nektar do jeseni. Na osnovu rasprostranjenosti vrsta medonosnog bilja, utvrdi se koju približnu količinu meda može dati određeno područje. Na primjer, u radijusu 3km od pčelinjaka, površina sa koje pčele sakupljaju nektar iznosi 2826 ha. Na toj površini se nalazi:

Dakle, ukupna površina izlučenog meda iznosila bi 57.300 kilograma. Prema nekim istraživanjima, pčele iskoriste samo ⅓ paše ili 57.300 / 3 = 19.100 kilograma.

S obzirom da je vrlo teško izvršiti vremensko razgraničenje između pojedinih pčelinjih paša (kada jedna vrsta medonosnog bilja počinje da cvjeta, a druga prestaje), to se one međusobno u cvjetanju nadopunjuju. Istovremeno, površina na kojoj raste medonosno bilje nije u potpunosti obrasla tim biljem, već se nalaze i prazna mjesta. Zbog toga od ukupne površine pod medonosnim biljem smatra se da je samo ⅓ paše pristupačna pčelama. Za vlastitu ishranu tokom vegetacije i za rezervu u toku zime, pčelama je potrebno oko 90 kg meda po društvu. Pretpostavimo da se od svakog društva oduzme po 40 kg meda, na jednom pčelinjaku postoji mogućnost da se uzgaja 19.000 : 130 = 147 pčelinjih društava. Ovo se odnosi na optimalne uvjete u lučenju nektara.

Međutim, ako u neposrednoj blizini  (200 - 300 m) postoji i drugi pčelinjak (ili više njih), i pčele iz svih košnica sakupljaju nektar sa istih površina pod medonosnim biljem, prinosi se znatno smanjuju. Na primjer, ako sa tih površina skuplja nektar 200 pčelinjih društava, onda se i prinos meda po društvu smanjuje, jer je za vlastitu ishranu i rezervu za sva društva potrebno 200 x 90 = 18.000 kg meda. Ostaje na raspolaganju za sva pčelinja društva 1.100 kg meda ili 5,5 kg po jednom društvu. Sličan je odnos i kod sakupljanja cvjetnog praha.

U ovom slučaju, pčelinja paša pojavljivala se sukcesivno, tj. jedna vrsta medonosnog bilja je smjenjivala drugu: voćke (IV mjesec), bagrem (V), lipa (VI - VII), bijela djetelina (VI-IX) i pčele su unosile nektar od aprila do sredine septembra mjeseca. Prema tome, paša je bila raspoređena na 7 mjeseci, sa različitim intenzitetom unosa nektara u košnicu, a to je bilo uvjetovano vremenom (kalendar) cvjetanja i kapacitetom izlučivanja nektara za svaku vrstu medonosnog bilja.

Prema metodi znanstvenika ukupni višak meda u košnici izračunava se po formuli:

q = rt - (αT+Z),

gdje je:      q = višak meda u košnici,

r = dnevni unos u košnicu,

t = trajanje unosa u danima,

α = dnevna potreba hrane za pčelinje društvo,

T = broj dana kada nema unosa meda u košnicu,

Z = količina hrane potrebne pčelinjem društvu za zimu.

Kada je dnevni unos meda u košnicu 2,5 kg pri trajanju paše od 30 dana, onda je rt = 2,5 x 30 = 75 kg.

Za pčelinjak od 100 društava, to iznosi 7500 kg meda. Od te količine potrebno je ostaviti pčelama za zimu oko 16 kg meda po jednom društvu ili 1600 kg za cijeli pčelinjak, a prosječno od svakog društva oduzeti po 30 kg, što iznosi ukupno 3000 kg ili ukupno (1600 + 3000 = 4600 kg meda). Sada se postavlja pitanje, što se događa sa razlikom od 2900 kg (ili 29 kg po jednom društvu) meda? Od veličine αT zavisi količina meda koju je moguće oduzeti od pčelinjeg društva. Normalnom pčelinjem društvu dnevno je potrebno oko 0,4 kg meda za održanje života. Zavisno od broja dana kada nema unosa meda u košnicu, različit je i utrošak hrane u periodu bez pčelinje paše. Unos hrane može izostati 2, 3, 4 i 5 mjeseci u toku vegetacije. Tada je vrijednost αT različita:

0,4 x   60 =  24 kg,

0,4 x   90 =  36 kg,

0,4 x 120 =  48 kg,

0,4 x 150 =  60 kg.

Znači, kada nedostaje pčelinja paša u trajanju od 60 dana, dovoljna je rezervna količina od 29 kg meda (pored 16 kg predviđenih za zimu) po jednom društvu. Međutim, ako na lokciji pčelinjaka, gdje je se u vrijeme glavne paše ostvario unos po košnici od 75kg, a poslije toga nema nikakve pčelinje paše do jeseni u trajanju od 5 mjeseci ( npr. od mjeseca maja do oktobra), onda je rashod hrane u košnici 0,4 x 150 + 16 = 76 kg. Prema tome, svako pčelinje društvo ne samo da nema viška, već mu nedostaje po 1 kg meda za njegov normalni život.

U konkretnom slučaju, na primjer, unos meda u košnicu može biti sljedeći:

·    od 15.3. do 15.4. kontrolna košnica na vagi je imala gubitak od 6 kg meda (αT= 6 kg);

·    od 15. 4. do 15.5.  (na voću) kontrolna košnica imala je istu težinu (nije bilo gubitka);

·    od 15. 5od 5. 6 (na bagremu) unos meda je iznosio 4 kg na dan (r x t₁ = 4 x 20);

·    od 15. 6 do 10. 7. (na lipi) unos je iznosio 2 kg na dan (2 x 25);

·    od 10. 7 do 1. 8.  (na bijeloj djetelini) nije bilo gubitka;

·    od 1. 8 do 15. 9 u prirodi nije bilo pčelinje paše i dnevni gubitak hrane u kontrolnoj košnici iznosio je 0,4 kg (αT₂ = 75 x 0,4 = 30) ili ukupno 30 kg.

Tada je prinos meda u košnici ostvaren za dvije pčelinje paše t₁ i t₂ (bagrem i lipa), dok druge paše (voćke i bijela djetelina) nisu dale prinos meda, ali pčelinje društvo u to vrijeme nije ni trošilo med od prethodnih paša. Ukupni prinos meda je iznosio:

(r x t₁) + (r x t₂) = (4 x 20) + (2 x 25) = 130 kg,

a ukupni gubitak meda:

αT₁ + αT₂ + Z = 6 + 75 x 0,4 + 16 =52 kg,

gdje je višak meda u košnici iznosio:

q = 130 - 52 = 78 kg.

Pretpostavimo da lipa uopšte nije lučila nektar i da istovremeno na kontrolnoj vagi nije bilo gubitaka. Tada je višak meda:

q = 4 x 20 - (6 + 75 x 0,4 + 16) = 28 kg.

Ako na bagremovoj paši nije bilo unosa meda, a istovremeno od 15. maja do 15. juna je gubitak na kontrolnoj košnici iznosio 0,4 kg na dan, tada se povećava i visina ukupnog gubitka (αT + Z), pa iznosi:

αT + Z = 6 + 105 + 0,4 + 16 = 64 kg,

pri čemu je

q = 2 x 25 - 64 = -14.

Prema tome, svakom pčelinjem društvu nedostajat će po 14 kg meda u košnici.